Dunja i njen mačak Toša

Doživljaji mačka Toše je knjiga koja je svakako deo detinjstva mnogih generacija. Još u osnovnoj školi upoznali smo se slavnim mačkom i verujemo da ga i vi niste zaboravili.

Preslatka Dunja ima velikog prijatelja mačka Tošu, kao u priči Branka Ćopića. Mačak jako voli Dunju i na sve načine pokazuje ljubav prema preslatkoj devojčici. Gledao je kako Dunja vredno „kosi“ travu plastičnim makazama, igra se sa zemljom… A onda je odlučio da se malo sunča na prvom, pravom prolećnom danu. Danas smo razgovarali sa Dunjom i njenim, titelskim mačkom Tošom.

Da podsetimo, Branko Ćopić je obradovao čitaoce zbirkom pripovedaka „Doživljaji mačka Toše” 1954. godine.

Branko Ćopić je rođen 1915. godine, u selu Hašani, pod Grmečom, danas Republika Srpska. Po pričanju njegovih roditelja, ime je dobio po velikanu romantičarske poezije – Branku Radičeviću. Književno ime stekao je pre izbijanja Drugog svetskog rata, još na školovanju u Banjaluci i Beogradu, objavljujući priče u beogradskoj štampi. Pridružio se partizanima 1941, i rat će obeležiti njegovo delo. Jedan je od prvih pisaca proisteklih iz redova pobednika u ratu koji je kritički razmišljao o novoj vlasti. To je možda jedan od razloga što je kritika u njemu najradije videla pisca za decu. Snažna lirska nota, smisao za nijanse ljudskog ponašanja i razmišljanja čine ga velikim piscem koji je iznad svih klasifikacija.

Ćopić je kao pisac nepravedno gurnut u zapećak i njegovo delo je nešto što ne zaslužuje da ga nove generacije ne upoznaju. Bogatstva koje nam je Ćopićevo delo podarilo u našem oblikovanju kao ličnosti, smatramo da i današnje generacije treba da dožive istu tu lepotu i dotaknu barem deo te književne i životne mudrosti i raskoši, topline emocija, pre svega ljubavi i bliskosti kojom smo kroz njegove likove bili obasjani.

Jedino Ćopić nije imao svog Ćopića… i tek kroz tu rečenicu možemo shvatiti svu njegovu usamljenost ali i snagu kojom je iz sebe izvlačio svu toplinu življenja kojom nas je obasipao. Kad ljudima u zrelom dobu pomenete Branka Ćopića, obično je prva asocijacija humor. Humor, da, ali taj njegov humor je znao biti i ljut i kako je sam rekao: „Humor može biti ljut, ali na ljutu ranu – ljuti lijek.“

Poruka koja traje! Kao što traje literarno delo Branka Ćopića

Tekst o Branku Ćopiću: Blic.rs

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *